|
Linkovi
sajt mog veeelikog frenda. zbilja je Goran bio velik.
|
Sasa1
28.05.2005., subota
Najlakše je za sve optužiti (lošu) sreću.
Često sam, ovaj tjedan, vrtio film mog dvosatnog nastupa na Medvednici. Krenuo sam, iznenađujuće, dobro, uspio čak trčati skroz do početka Gipsa, a po Gipsu je bilo ''lako'' (više volim hodati uzbrdo, nego trčati, ustvari ja NEMOGU trčati). Malo nervoze na KT 1 na Brestovcu, jer iako nisam stigao posljednji na KT, zadnjeg su me upisali. Do Sljemena lako i onda sam krenuo jaako dobro. Znam ja tu stazu do G.B. , jer sam je barem pedesetak puta, zadnjih godina, prošao. Nekako mi je najpraktičnija za dulji trening. Sasvim solidnim trkom prolazim Grafičar, ali na nizbrdici iza raspela osjetio sam da mi je desna tenisica malo slabije ''drži''. ''Nije to ništa, baš mi dobro ide'' - velim, Pale je odmah do mene, a 'ljuta konkurencija' (stari Grampinjosi)' je zastala na Grafičaru napuniti mjehove pa nedam te dvije tri minute fore. Napamet poznam prolaz kroz granje na odronu, tako da tuda vodim Palu i malu Dariu. I onda je iza odrona taj detalj! Znam ga, svaki kamen, svaki korijen. Možeš ravno desetak metara do ceste ili desno PET metara. Ravno je manje strmo i ja UVIJEK idem tim putem .Već po navici krenem ravno, zastanem! Utrka je, prostruji mi kroz glavu i bacam se desno desna, lijeva, desna (krc!) odmah sam znao da je kraj. KAKO SI GLUP!!!! - čujem u glavi. Još nekoliko koraka sada već po asfaltu, sjedam skidam tenisicu i imam što vidjeti. Gležanj natekao kao,... lubenica?, hm...velika jabuka. Ništa, brzo nogu u potok, SMS frendu koji je u blizini sa autom....Nije lako bilo gledati ove koji prolaze. Kasnije sam na KT 3, analizirao vremena i zaključio da bih u Gornjoj Bistri bio u 11:20, a to je 2h10min nakon starta. Vjerojatno malo prebrzo za mene. Ali bio sam jaaako napaljen na utrku i dosta sam se dobro osjećao, imao sam dovoljno vode za do Hunjke (nosio sam skoro 4l) i AKO bih izdržao to trčanje Vrh-Hunjka ...... ah nije sada važno!
Na cilju su mi, GSS-ovci stavili nekakvu longetu, Darko Berljak zapisao ime oca i ostale podatke J i preporučili da odem to poslikati. U Traumi su udlagu skinuli (''a zaštoo su vam tooo stavili?'') , poslikali i rekli: ''nije ništa puklo, samo nogu u vodoravni položaj i mirovanje''. Čak sam bio i disciliniran. Koji korak do lifta, dvadesetak metara do auta, na poslu noga na stolu :) , dva dizanja za pišanje, pušenje, kavu i to je to... Doma sam iz frizera vadio smrznute hobotnice, mahune, šparoge, grah....to lijepo instalirao na nogu, a tek onda u lonac. Danas imam nateknuće veličine ping-pong loptice i prvi sam puta prohodao stotinjak metara u komadu. Od parkinga do bazena, opalio 1500m kraula bez nogu za oko pola sata i zadovoljan mokre kose popio kavu. Sutra su na redu dva dvosatna plivačka treninga i ja sam opet u sedlu! A hodanje? Neka pričeka. Do Risnjaka?
|
|
|